Šešir br. 48 – Bilećka anegdota o Markizi i doktoru Hamziću
Pedesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme kada su se mijenjali i društveni poredak i ljudi, u Bileći je živjelo svega šest građana koji su nosili šešire: Obren Ivković, Jošo Vujović, Lazar Janjić, Spasoje Komnenić, Lazar Samardžić i čuveni profesor matematike Žarko Tomović. Bili su to posljednji predstavnici one predratne građanske kulture i načina života koji je polako nestajao.
Ipak, najviše pažnje u gradu plijenio je šešir širokog oboda koji je svakodnevno nosila Dragica Đurković, među Bilećanima poznata kao Markiza. Svojim aristokratskim manirima i otmenim načinom odijevanja budila je podozrenje nove posleratne vlasti, koja je u njoj vidjela posljednji izdanak buržoazije s kojim bi se trebalo obračunati. Dragica je, tražeći sebi ravno društvo, najčešće svraćala kod doktora Hamzića kako bi se družila s njegovom suprugom, koja je poticala iz jedne ugledne zagrebačke gospodske porodice. Tu svoju naklonost i naviku koristila je i da bez ikakvog čekanja u redu upada u gradsku ambulantu, tražeći od doktora kojekakve savjete i recepta.
Jednoga dana, Markiza po običaju iznenada uđe u ambulantu i zatraži od doktora Hamzića da joj propiše „nešto za glavu”. Želeći da se konačno oslobodi ovih učestalih i nenajavljenih posjeta, doktor smireno napiše recept, preda joj ga i uputi je u gradsku apoteku.
Kada je Dragica stigla u apoteku i predala papir, uslijedilo je iznenađenje. Apotekar je zbunjeno pogledao recept, pa upitao ko joj je to propisao. Nakon što je Dragica ponosno odgovorila da je to bio doktor Hamzić, apotekar joj reče: „Drugarice, sa ovim ćete morati u Beograd, jer mi u apoteci ovakvu robu nemamo.”
Na doktorovom receptu stajala je kratka dijagnoza i terapija: Rp/ Šešir No. 48.
Uvrijeđena i pogođena ovom lucidnom doktorskom šalom, Markiza više nikada nije kročila u gradsku ambulantu, a ova anegdota ostala je da živi kao svjedočanstvo o vremenu u kom su se sudarali stari građanski stalež, novi poredak i čuveni bilećki humor.
