"Da sam znao pisati, bio bih žandar" – Priča o hercegovačkom inatu i nafti

Obrad Milićević iz hercegovačkog sela Zvjerine prijavio se 1922. godine za žandara (policajca) u Bileći. Iako je po svim fizičkim i karakternim osobinama bio savršen kandidat, odbili su ga jer je bio nepismen i nije mogao potpisati rješenje.

Zbog toga odlučuje da trbuhom za kruhom ode u Ameriku. Tamo dobija novo ime (O’Brajen) i kupuje jeftinu, neplodnu zemlju u Arizoni gdje nastavlja da gaji ovce. Međuim, dok je na imanju kopao rupu za čatrnju (čisternu za kišnicu) – našao je naftu i preko noći postao enormno bogat.

Godinama kasnije, došao je red na potpisivanje ugovora o spajanju njegove naftne kompanije. Kada je pred čuvenim advokatom ponovo odbio da potpiše dokument jer i dalje ne zna pisati, zapanjeni advokat ga upita:

"Šta biste tek postali da ste znali da pišete?"

Obrad mu bez razmišljanja odgovori:

"Postao bih žandar u Bileći."